Sorte koje su se već dokazale:
Prema načinu ikorišćavanja sorte krompira se dele na:
- za ishranu u domaćinstvu (stone ili konzumne)
- za industrijsku preradu, od kojih se mogu proizvoditi: čips, pomfrit, pire, alkohol i skrob
- za ishranu stoke
U praksi sorte se najčešce dele prema dužini vegetacionog perioda, tj. po broju dana od nicanja do fiziološke zrelosti. Ta podela je na:
- Rane sorte, 70-90 dana
- Srednje rane sorte, 90-110 dana
- Srednje kasne sorte, 110-130 dana
- Kasne sorte, preko 130 dana
Tokom selekcije i odabiranja neke sorte, proučavaju se njene osobine i tehnološka svojstva i opredeljuje njena upotrebna namena. U većini razvijenih zapadno-evropskih zemalja sa stanovišta kvaliteta i načina korišćenja zastupljena je podela prema načinu raskuvavanja.
Sorte krompira su razvrstane u četiri grupe, i to :
- tip A: krtole se ne raspadaju pri kuvanju, režnjevi su stabilni i pogodni za spravljanje salate;
- tip B: raskuvane krtole se slabo raspadaju, ali imaju polubrašnjavu strukturu, pogodne su za domaću kuhinju i za industrijsku preradu;
- tip C: posle raskuvavanja krtole se raspadaju, brašnjavog su izgleda i koriste se za spravljanje pirea;
- tip D: prilikom kuvanja krtole se lako raspadaju, izuzetno su brašnjave i pogodne su za preradu u skrob i alkohol.
Razumljivo, oštrih granica između navednih tipova nema, pa zato postoje i prelazni tipovi kao što su: AB, BC i CD.
U zemljama gde je tržište razvijeno na visokom nivo i gde se promet odvija preko super-marketa u kojima se prodaje upakovan krompir gde je na osnovu boje ambalaže bez dileme moguće znati o kome se tipu sorte radi. Tako da kupac znajući za koju mu namenu treba krompir, izbor vrši po boji ambalaže. Tako naprimer, ako želi da pravi krompir salatu, on će odabrati sorte u zelenom pakovanju, a za krompir pire žutu boju pakovanja.
Stone sorte se koriste u domaćinstvu za pripremanje raznih jela. One se obavezno termički obrađuju: kuvanjem,
pečenjem ili prženjem. Imaju niži do srednji sadržaj skroba. Postoje navike potrošača u pogledu korišćenja
morfoloških i organoleptičkih osobina koje sorta treba da ispuni. Sorte za ovu namenu treba da imaju plića okca,
pravilan i postojan oblik bez deformacija i izraslina, da ne menjaju boju posle kuvanja. Kvalitet neke sorte nije u
zavisnosti od boje pokožice i mesa, mada ovo može uticati na izbor kod potrošača. Kod nas se sorte još uvek dele
na bele i crvene i postoje zablude da njihova boja uslovljava i njihovu namenu, što uopšte nije tačno.